Aronija bobice

Aronija je bobičasto voće iz porodice ruža (Rosaceae) koje je otporno na veoma niske temperature. Drugi nazivi su: sibirska borovnica i sibirska aronija. Poreklom je iz istočnog dela Severne Amerike odakle je prvo dospela u Sibir. Takođe je rasprostranjena u Rusiji, Finskoj i Švedskoj. Najveći proizvođači aronije su: Rusija, Slovačka, Češka i Poljska.

Severnoamerički Indijanci su prvi otkrili lekovita dejstva aronije i koristili su je kao hranu i lek. Od plodova su pravili zimske pogače i mešali su ih sa mesom. Od listova i kore su spremali lek za stomačne tegobe i čaj za zaustavljanje krvarenja iz rana.

Prvu uzgojnu sortu je stvorio ruski biolog Ivan Vladimirovič Mičurin krajem XIX veka. Međutim, uzgoj je počeo da se širi od 1935. godine, tj. posle njegove smrti.

1972. godine ova biljka je dobila nagradu Kraljevskog vrtlarskog udruženja u Engleskoj. Evropljani su u početku gajili aroniju kao ukrasnu biljku, a zatim su od nje pravili čaj koji je samo elita pila na engleskim dvorovima, Nakon černobilske katastrofe, plodovi aronije su korišćeni za smanjenje tegoba bolesnika koji su bili izloženi zračenju.

Aronija je otporna na sušu, insekte i bolesti a najčešće raste u šumama i močvarama. Spada u zdravu hranu jer je ne treba prskati. Lako se sadi u dvorištu, a jedno stablo može proizvesti oko 10 kg ploda.

Raste u obliku listopadnog žbuna i može dostići visinu do 2 m. Listovi su jednostavni, a cvetovi su bele boje i sastoje se od pet latica i pet čašičnih listića. Cveta u proleće, a bere se od jula do septembra. Nakon sazrevanja, plodovi mogu dugo da ostanu na grmu jer se ne suše i ne kvare.

Plodovi aronije su bobice koje imaju opor ukus. Najdelotvornije je kada se konzumiraju sveže jer kuvanjem gube deo lekovitih svojstava. Takođe se mogu zamrznuti i osušiti. Od njih se prave vina, likeri, sirupi, čajevi, džemovi, kompoti, itd. Mogu se koristiti kao začin, dodatak voćnim salatama, muslijima, šejkovima, kolačima, pudinzima, kašama itd. Preporučuje se da se ujutru na prazan želudac popije rakijska čašica hladno ceđenog soka od aronije.

Postoje tri vrste aronije: crvenoplodna (lat. Arbutifolia), crnoplodna (lat. Melanocarpa) i ljubičastoplodna (lat. Prunifolia). Razlikuju se po boji ploda, a ljubičastoplodna aronija se smatra hibridom crvenoplodne i crnoplodne aronije. Najkvalitetnija sorta je Aronia Melanocarpa koja je tri puta zdravija od kultivisanih.

Lekovitost i zdravlje

Aronija je bogata: vitaminima A, B1, B2, B3, B5, B6, B9, C, E, P, zatim mineralima: kalijumom, kalcijumom, magnezijumom, manganom, gvožđem, selenom, fosforom, jodom i antioksidansima: flavonoidima, pektinima, taninima, katehinima, folnom kiselinom, itd. Čaj od ove biljke je dobro piti jer:

  • jača imunitet organizma;
  • sprečava razvoj virusnih i bakterijskih infekcija;
  • ublažava glavobolju;
  • snižava povišen krvni pritisak;
  • snižava trigliceride i loš holesterol, a podstiče proizvodnju dobrog holesterola;
  • popravlja krvnu sliku i pročišćava krv;
  • podstiče cirkulaciju;
  • sprečava stvaranje krvnih ugrušaka i pojavu ateroskleroze;
  • blagotvorno deluje na jetru, žuč, želudac i creva;
  • olakšava funkcionisanje bubrega;
  • reguliše pravilan rad i izlučivanje hormona štitne žlezde;
  • reguliše rad pankreasa i pomaže u lečenju šećerne bolesti;
  • sprečava nastanak kardiovaskularnih bolesti;
  • leči upalu mokraćnih kanala i urinarnih infekcija;
  • leči upalu prostate;
  • pomaže u gubljenju telesne težine;
  • sprečava taloženje masti u oblasti stomaka;
  • poboljšava pamćenje i koncentraciju;
  • pospešuje izlučivanje teških metala iz organizma;
  • sprečava vezivanje slobodnih radikala u organizmu;
  • sprečava nastanak malignih oboljenja i pomaže u njihovom lečenju;
  • štiti od pojave demencije i Alchajmerove bolesti;
  • omogućava brz oporavak nakon srčanih i moždanih udara;
  • smanjuje rizik od infarkta miokarda;
  • usporava starenje kože i organizma;
  • štiti kožu od UV zračenja;
  • sprečava nastanak bora i strija;
  • poboljšava vid i sprečava nastanak katarakte;
  • ublažava i smiruje simptome dijareje;
  • skraćuje vreme zarastanja rana i vrši njihovu dezinfekciju.

Nuspojave i neželjena dejstva

Neki smatraju da trudnice smeju da piju čaj od aronije, dok drugi tvrde da nije bezbedan za plod. Zbog toga se preporučuje konsultacija sa lekarom. Ne bi ga trebalo davati bebama dok ne napune jednu godinu i dok pedijatar to ne dozvoli.

Pošto sadrži oksalnu kiselinu, osobe kojima su se oksalati stvarali u urinarnom traktu ne bi trebale da ga konzumiraju.

U toku dana je dozvoljeno piti najviše tri šolje čaja.

Recept: kako skuvati i napraviti domaći čaj od aronije?

Čaj od lista aronije

Sastojci:

  • 1 supena kašika seckanih listova;
  • 2 dl vode.

Priprema i korišćenje:

  1. Listove aronije preliti ključalom vodom i ostaviti 5-10 min da odstoje.
  2. Procediti čaj i zasladiti ga po želji.
  3. Listove je potrebno osušiti na promaji, usitniti ih i čuvati u papirnoj kesi.

Čaj od bobica aronije

Sastojci:

  • 500 ml vode;
  • 250 gr bobica;
  • 2 kesice čaja (npr. zelenog, crnog, itd.).

Priprema i korišćenje:

  1. Bobice aronije usitniti u blenderu.
  2. U ključalu vodu staviti kesice zelenog čaja i kuvati oko četiri minuta.
  3. Posudu skloniti sa vatre i izvaditi filter kesice.
  4. Pomešati usitnjene bobice i vodu.
  5. Procediti čaj i poslužiti.